„Kad umre čovjek,
zemlja postaje teža za jednu ranu i dublja za jednu jamu.“
Preminuo je muž,
otac, brat, sportaš, trener, prijatelj... čovjek.
Tomislav Birovljević.
Rođen je 20. studenog
1956. godine. Diplomirani inžinjer zaštite na radu radio je cijeli život u
struci, ali gimnastika je bila njegova glavna preokupacija. Ušao je u dvoranu
sa svojim ocem u četvrtoj godini života i nije više napuštao gimnastiku.
Marljivo i savjesno je trenirao što mu je donijelo velike uspjehe na
regionalnoj i nacionalnoj razini. Učio je uz pokojnog oca Matu kojeg je
naslijedio i čijim je koracima nastavio. Velikim angažmanom i ustrajnim radom
unaprijedio je Gimnastičko društvo „Hrvatski sokol“ Valpovo i podigao na višu
razinu. Othranio je mnoge generacije, izveo mnogu djecu na pravi put i od njih
napravio ljude. Kao pravi trener i mentor, postavio je dobre temelje svojim
trenerima i suradnicima. Obilježio je noviju povijest gimnastičkog društva i imao
još ideja za dalje...
A onda je
otišao, tiho i bez riječi, u snu. Ostavio je tugu i suze za svoju obitelj, ali
i ponos u ljudima koji su ga poznavali.
A mnogi su ga poznavali.
Od onih najmanjih, koje je naučio prve gimnastičke
skokove i kolute, i s kojima je svakodnevno dijelio sportsku sreću i tugu pa do
onih s kojima je dijelio zajedničko prijateljstvo, uspjehe i neuspjehe.
Tomislav
Birovljević ostavio je neizbrisiv trag u razvoju gimnastike. Bio je jedan od
onih entuzijasta zbog kojih mali sportovi i dalje žive. Ustrajnost, volju i
predanost prenosio je na svakog s kim je dijelio sportski duh i zajedništvo. Njegovo će ime uvijek znati i spominjati svaki novi
gimnastičar, djevojčica ili dječak, koji će koračati njegovim stopama u
valpovačkoj dvorani.
Nama, njegovim
prijateljima nedostajat će, ali znat ćemo da negdje odozgo vidi sve... i dalje
prati našu gimnastiku kako ne bi zabroavili sve ono što nas je naučio.
Zbogom i
hvala!
Tvoji
prijatelji gimnastičari
